Tuzemni prijenos porezne obveze na građevinske usluge u primjeni je više od desetljeća, ali i dalje izaziva dvojbe u poslovnoj praksi, a najčešće kada se te usluge pružaju u okviru održavanja građevinskih objekata.

Oporezivanje građevinskih usluga u Republici Hrvatskoj (dalje: RH) ponajprije ovisi o poreznom položaju pružatelja i primatelja građevinskih usluga.

Građevinske usluge mogu se pružati na građevinskim objektima u okviru gradnje, rekonstrukcije ili održavanja. U tom je smislu vrlo važno znati što se sve smatra građevinom. U smislu Zakona o PDV-u građevinom se smatra objekt pričvršćen za zemlju ili učvršćen u zemlju.

Prema Uputi za primjenu prijenosa porezne obveze prilikom obavljanja građevinskih usluga (MF KLASA: 410-19/14-01/241, izdano 29. rujna 2014., dalje: Uputa) građevinskim objektima podrazumijevaju se stambene i nestambene zgrade, zatim objekti prometne infrastrukture (prometnice, željeznički kolnici, aerodromske piste, mostovi, tuneli, luke, plovni kanali i slično), cjevovodi, komunikacijski i električni vodovi (naftovodi, plinovodi, telekomunikacijski vodovi, relejni sustavi i tornjevi, telekomunikacijski stupovi, infrastruktura za radio telekomunikaciju, zatim električni vodovi, transformatorske stanice, instalacije za cestovnu rasvjetu, kanalizacijska mreža, kolektori i slično), složene građevine na industrijskim prostorima (elektrane, rafinerije, postrojenja za kemijsku industriju, građevine za rudarstvo, vađenje nafte i plina i slično), te ostale građevine kao što su sportski tereni, parkovi, smetlišta i slično .

Za građevinske usluge koje su obavljene u tuzemstvu oporezivanje je uređeno čl. 75. st. 3. t. a) Zakona o PDV-u. U skladu s navedenim odredbama propisano je da je porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj (dalje: RH) obvezan platiti PDV kada mu se obave građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina.

2. TEMELJNA PRAVILA ZA PRIMJENU TUZEMNOG PRIJENOSA POREZNE OBVEZE NA GRAĐEVINSKE USLUGE

Na koje se sve isporuke primjenjuje tuzemni prijenos porezne obveze, propisano je odredbama čl. 75. st. 3. Zakona o PDV-u. Između ostaloga, tim je zakonskim odredbama propisano da se tuzemni prijenos porezne obveze primjenjuje i ako porezni obveznik drugom poreznom obvezniku obavi građevinske usluge, odnosno, porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan je platiti PDV kada mu se obave građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja (čl. 75. st. 3. t. a) Zakona. Navedeno se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevinske usluge.

Stoga, prijenos porezne obveze nije stvar izbora nego se obvezno primjenjuje ako su propisani navedeni uvjeti. Jednako tako, nije bitno tko je uslugu fizički obavio, nego je bitno da se račun izdaje kupcu koji je porezni obveznik.

Zato je moguće da u nizu postoji više poreznih obveznika koji izdaju račun za građevinsku uslugu koju je obavio prvi u nizu, ali svi su u obvezi primijeniti tuzemni prijenos porezne obveze ako su porezni obveznici.

Polazište pri određivanju što se smatra građevinskom uslugom, a što ne, jesu odredbe čl. 152. st. a) i b) Pravilnika o PDV-u. U nastavku se navodi što se smatra, a što se ne smatra građevinskim uslugama iz čl. 75. st. 3. t. a) Zakona.

Slika 1. Prikaz usluga koje se smatraju građevinskim i koje se ne smatraju građevinskim prema čl. 75. st. 3. t. a) Zakona o PDV-u...